
Jedan nezaboravan izlet
6. jun 2021. • Viši razredi
Dok putujemo svetom da bismo našli lepotu, moramo je poneti sa sobom ili je nećemo naći.
(R. V. Emerson)
Divno je nemati plan. Naš jedini plan bio je da se odlično provedemo. Uspeli smo u tome. Posle brojnih meseci provedenih bez druženja i putovanja, sedeći pred kompjuterom i držeći u rukama telefone i tablete, neverovatan je osećaj ponovo otići negde.
Zajedno sa našim učenicima (petog, šestog, sedmog i osmog razreda) iz Komirića krenuli smo na jednodnevni izlet u vedroj i toploj atmosferi. Ukratko ćemo se sada osvrnuti na tok našeg putovanja. Krenuli smo iz Komirića ka Ljuboviji i došli do obale reke Drine, duž koje su učenici mogli da zapaze nekoliko etno-sela u Vrhpolju i Bačevcima. Uživajući u zajedničkom druženju, određeno vreme smo se zadržali na ulasku u Bajinu Baštu. U blizini Bajine Bašte nalazi se manastir Rača. Naši učenici su imali priliku da posete ovaj manastir. Značajno je napomenuti da je ovaj manastir, prema predanju, podigao srpski kralj Dragutin 1275. godine. Nakon ove posete, uputili smo se ka Zlatiboru. Na Zlatibru smo se najduže zadržali. Učenici su imali mogućnost da vide brojne turističke atrakcije koje ovo mesto nudi. Prilikom povratka smo posetili Kaluđerske bare na Tari, a zatim smo se kratko zadržali i na mestu odakle su naši đaci mogli da vide Perućačko jezero. Učenici su sa nastavnicima ovom prilikom utvrdili gradivo u vezi sa geografskim mestima koje smo posetili, ali smo se, takođe, trudili i da naše vreme bude dodatno ispunjeno druženjem, uz mnogo smeha, pesme, šale… Svakako ne možemo da izostavimo ni sjajnog vozača Slavišu, zahvaljujući kome je ovo putovanje prošlo bezbedno i prijatno.
Kako su učenici najkompetentniji da govore o kvalitetu izleta, osvrnućemo se i na neke njihove komentare:
- Nikada lepši izlet nije bio. Bilo je zanimljivo, lepo i nezaboravno. Najzanimljivije je bilo kada smo vozili autiće. Nešto što smo najlepše videli jeste reka Drina. Takođe, lepo je bilo i u manastiru. Volela bih da opet idemo i da nam bude lepo i zabavno, kao što je sada bilo. (Ana Gladović, šesti razred)
- Meni se baš svideo izlet. Videla sam nova mesta u kojima nisam ranije bila. Takođe, vozili smo autiće i skakali na trambolini, družili se, smejali se… Bilo mi je lepo. Volela bih da ponovo idemo na Zlatibor. (Kristina Vasilić, peti razred)
- Družila sam se sa društvom iz škole. Uživali smo u igri i muzici. Najlepše je bilo kada smo vozili autiće. Volela bih da se ponovi ovaj izlet. (Sanja Ranković, osmi razred)
- Meni se najviše svidelo na Zlatiboru. Tamo smo šetali, razgledali… Najzanimljivije mi je bilo kada smo se vozili autićima. Na izletu smo uživali u prelepim pogledima i videli smo zanimljive puteve. Na Tari je, isto, bilo divno. Tara mi se veoma svidela. (Željana Kolarić, peti razred)
- Sve je bilo odlično. Najbolji izlet u mom životu! Želela bih, kao i svi mi, da se opet ponovi do kraja juna. Atmosfera u autobusu je bila sjajna zbog muzike i nastavnika Aleksandra. Vozač je bio perfektan, nećemo da ga menjamo! (Emilija Janković, sedmi razred)
- Ja sam se lepo provela na izletu. Najviše mi se svidelo na Zlatiboru. Kada smo se vraćali sa Tare, pogled je bio prelep. Volela bih da još jednom odemo. (Jelena Pantelić, peti razred)
Tokom ovog izleta shvatili smo da se sreća i radost zapravo nalaze u samom putovanju i druženju, a ne u krajnjem odredištu. I učenici, ali i mi, nastavnici, naučili smo nešto novo, pobedili određene strahove, učvrstili prijateljstva i spoznali da ulaganjem u putovanje zapravo ulažemo u sebe.
Ostali smo praznih novčanika (znate već kako je to na Zlatiboru), ali punog srca i duše. Nostalgično ćemo se prisećati svih lepih uspomena do nekog sledećeg izleta koji će, verujemo, biti organizovan uskoro.
Autori: Kristina Petrović, Aleksandra Spasojević, Aleksandar Vujičić, Marko Marković (nastavnici)





















