
Lingvistička sekcija obeležava Evropski dan jezika – 26. septembar
17. sep 2020. • Blog, Viši razredi, Niži razredi, Srednja škola


Po nalogu Saveta Evrope i Evropske komisije 26. septembar proglašen je za Evropski dan jezika sa ciljem da se jača svest o raznolikosti jezika i promoviše kultura različitih evropskih zemalja. Od 2001. godine slavi se raznolikost kontinenta sa više od 220 evropskih autohtonih jezika, 24 službena jezika Evropske unije i tri pisma, a uz to postoji i oko 60 regionalnih i manjinskih jezika.
Pored popularnih jezika, kao što su engleski, nemački, francuski, španski i ruski, promovišu se manje rasprostranjeni jezici u cilju njihove zaštite i popularizacije.
Jedna od promena koju je globalizacija donela jeste i intenzivnije izučavanje stranih jezika. Poznavanje samo engleskog jezika više nije dovoljno.Zanimljiv je podatak da se u Londonu može čuti više od 300 različitih jezika i da u ovoj metropoli živi 50 nacionalnosti.
Učenje jezika donosi prednosti i za mlade i za stare – nikada niste suviše stari da naučite jezik i da uživate u mogućnostima koje izučavanje jezika otvara. Čak i ako znate samo nekoliko reči jezika zemlje koju posećujete, to vam omogućava da steknete nove prijatelje i kontakte.
Učenje jezika drugih ljudi je način da se bolje razumemo i prevaziđemo naše kulturne razlike. Izučavanje stranih jezika je postalo nužnost i pravo za sve – to je jedna od glavnih poruka Evropskog dana jezika.
Ciljevi obeležavanja Evropskog dana jezika:
- Bogate jezičke raznolikosti Evrope moraju biti sačuvane.
- Potrebno je da se proširi spektar jezika koji ljudi uče (i uključe i manje poznati jezici)
- Potreba da ljudi postignu visok stepen znanja dva ili više jezika da bi mogli da ravnopravno učestvuju u procesima doživotnog obrazovanja, poslovnog napretka, ili samo radi uživanja i kulturnog uzdizanja.
- Dovoljno je da odvojite samo nekoliko minuta svog vremena i uživate u poeziji na srpskom, ruskom, engleskom, švedskom…
I, na kraju, ugledajmo se na Dositeja Obradovića koji je postao poliglota. Naučio je klasične jezike starogrčki i latinski, novogrčki, engleski, francuski, nemački, italijanski, rumunski, ruski i albanski jezik.
Lingvistička sekcija Obrazovno-vaspitnog centra „Osečina“ obeležiće i ove godine 26. septembar, Evropski dan jezika. Učenici su sa profesorom srpskog jezika Dragicom Puljezević ovogodišnji rad posvetili Romima i romskom jeziku. Sakupili su putem interneta različite priloge o životu Roma, o njihovom jeziku i o njihovoj književnosti. Deo rada govori i o uspešnim mladim Romima. Jedan od njih je i 18-godišnji Meti Kamberi iz Niša, koji je objavio svoj prvi roman „Grad bola“. Meti Kamberi je rođen u siromašnoj romskoj porodici. Tumarao je ulicama Niša i prosio. Sa 12 godina smešten je u dom za nezbrinutu decu, gde je i naučio da čita i piše. Zahvaljujući snazi volje uspeo je da promeni svoj život. Završio je srednju školu sa odličnim uspehom i planira da upiše filozofski fakultet.
„Ne tuguju oni koji nemaju, niti su srećni ini koji imaju. Za sreću je potrebno zaista samo malo – samo čista duša“, kaže ovaj hrabri mladić.
Romi

Zastava Roma, kreirana 1933. godine, a usvojena 1971. na Svetskom kongresu Roma
Zastava romskog naroda – točak predstavlja nomadski život Roma i česte selidbe.
Većina Roma sebe oslovljava po generičkom imenu Rom, što u prevodu znači „čovek“ ili „muž/suprug“.
Naučimo i po koju rečenicu na romskom jeziku:
Dobro jutro – lačhi detarin
Dobar dan – lačho đes
Dobro veče / laku noć – lačhi rjat
Doviđenja – džiko dičhipe
Sve najbolje – majmištoro

Piše: Emanuela Stanković (Blog o socijalnom uključivanju)
Romski jezik- “Romani čhib”, pripada indijskom jezičnom stablu. Proizašao je iz Prakrita, srednje faze indijskog jezika, koji vodi poreklo iz Sanskrita. Severozapadni ogranci ovih jezika su “hindi jezici” koji su najbliži srodnici današnjeg romskog jezika. U proteklih petnaestak vekova romske dijaspore, ovaj jezik se raširio po čitavom svetu, tako da je veoma teško naći zemlju u kojoj nema Roma a time i njihovog jezika. Jezici i narodi u čijem okruženju žive Romi snažno su uticali na to da je romski jezik, u velikoj meri, izmeni u odnosu na onaj jezik koji je korišćen u vreme boravka u pradomovini.
Znatne promene, pre svega, nastale su u stvaranju novih reči i u njihovim promenama. Najveće promene pretrpeo je romski rečnik jer je veliki broj stranih reči inkorporiran u romski jezik, tako da je sada vrlo teško utvrditi koje su reči romskog, a koje neromskog porekla.
Zbog svega ovoga “romani čhib” se raspao na mnoštvo dijalekata i narečja koja su se vremenom među sobom toliko izdiferencirala da se pojedine grupe Roma teško mogu sporazumeti, tvrde neki istraživači romskog jezika, ali o tome postoje i druga mišljenja.
Fonetski sistem romskog jezika podrazumeva 37 fonema (i ako i ih usled uticaja drugih jezičkih okruženja i razlika u dijalekt ima mnogo više). Koristi se Vukov princip „Piši kao što govoriš – čitaj kao što je napisano“ Zastupljeni dijalekti u Srbiji su arlijski i gurbetski.
U poređenju sa srpskim pismom u romskom se koriste svih trideset slova koja se koriste u srpskom jeziku, plus sedam a to su: Čh čh; Ćh ćh; Kh kh; Ph ph; Th th; Rr rr; î.
Neke od romskih poslovica:
- Dete se ne rađa sa zubima.
- Dobri konji ne mogu biti loše boje.
- Ko kupuje ono što mu ne treba, na kraju će prodavati ono što mu treba.
- Sramota bogataša i smrt siromaha ne čuju se daleko.
